Povijest festivala

Uz Pulski filmski festival, Dani hrvatskog filma jedna su od najstarijih filmskih manifestacija u Hrvatskoj. Nastali su 1992. godine kao odgovor na potrebu prikazivanja domaće filmske produkcije koja je, unatoč ratnim operacijama u tada mladoj i samostalnoj državi, nastavila proizvoditi sve vrste i žanrove pokretnih slika. Bila je to godina u kojoj festival u Puli nije održan, mjesta za prikazivanje novih naslova nije bilo. Na inicijativu publicista i povjesničara filma Ive Škrabala, Ministarstvo kulture podržava osnutak novoga festivala i organizaciju povjerava Studentskom centru Sveučilišta u Zagrebu.

Dani hrvatskog filma izvorno su zamišljeni kao informativna revija proizvedenih filmova, bez selekcije i nagrada. U nadolazećim izdanjima Hrvatsko društvo filmskih kritičara preuzima ulogu ocjenjivanja filmova i dodjeljuje nagrade Oktavijan. Postupno se uvodi i selekcija, najprije prema modelu izbornika prema filmskome rodu, a zatim i skupnoj tročlanoj selekcijskoj komisiji.

U svojoj dugoj povijesti, Dani hrvatskog filma vezani su uz Studentski centar kao mjesto održavanja, no u jednome periodu održavani su i u prostoru bivše Kinoteke. Povratkom na staru lokaciju, gdje se zadržavaju do 2014. godine, Dani hrvatskog filma organizacijski posustaju nad razvojem domaće festivalske scene, što rezultira javnim natječajem Vijeća festivala i dodjeljivanjem licence mladoj produkcijskoj kući Spiritus movens. Ideja je novoga organizatora osuvremeniti i osnažiti Dane hrvatskog filma kao nacionalnu manifestaciju kratkoga i srednjeg metra koja će potvrditi svoj značaj i u široj regiji.

Danas festival, a nekoć smotra, DHF je ostavio bogato nasljeđe: mnogi danas ugledni autori ovdje su pokazali svoje prve radove, 90-tih je prepoznat fenomen mladoga hrvatskog filma, dok se pojedini nekomercijalni radovi, do razvitka specijaliziranih festivala, nisu mogli vidjeti nigdje drugdje nego na Danima hrvatskog filma. U novoj digitalnoj klimi, u novome produkcijskom kontekstu i živahnoj festivalskoj sceni, DHF je prijatelj, a ne konkurent drugih domaćih manifestacija. Filmašima je pak, jedinstvena prilika da se njihov rad prikaže javnosti i struci, te da priznanje koje dobiju ima pravu vrijednost jednoga nacionalnog festivala.