Žiriji 26. DHF-a

Glavni žiri

ZIVKO Zalar

Živko Zalar, direktor fotografije

Živko Zalar je nagrađivani direktor fotografije, rođen u Zagrebu 1948. Studirao je kameru na Filmskoj akademiji FAMU u Pragu, gdje je diplomirao 1973. Surađivao je s mnogim domaćim i stranim redateljima poput Gorana Markovića (Specijalno vaspitanje, 1977; Nacionalna klasa, 1979; Jagode u grlu, 1985; Već viđeno, 1987), Srđana Karanovića (Miris poljskog cveća, 1977), Rajka Grlića (Bravo, maestro, 1978; Za sreću je potrebno troje, 1985), Branka Baletića (Balkan ekspres, 1983), Kreše Golika (Ljubica, 1979), Vinka Brešana (Kako je počeo rat na mom otoku, 1996; Maršal, 1999; Svjedoci, 2003), Karin Hercher (Zwei Manner am Herd, 2000), Vojtecha Jasnyja (St. Klara, Gospođica, 1983), Luigia Magnia (Garibaldi – Il Generale, 1986). Režirao je animirane filmove i reklamne spotove. Predavao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je mnogih nagrada za svoj rad, među kojima se ističu tri Zlatne arene za najbolju kameru, te Zlatna arena za scenarij.


ZRINKA KATARINA MATIJEVIĆ

Katarina-Zrinka Matijević, redateljica

Katarina-Zrinka Matijević rođena je 1973. u Zagrebu. Filmsku i televizijsku režiju diplomirala je 2002. na Akademiji dramske umjetnosti, a filozofiju i komparativnu književnost apsolvirala je 1995. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Redateljica je i scenaristica kratkih i dugometražnih dokumentarnih i igranih filmova, među kojima se ističu: Dvoboj (1998), O kravama i ljudima (2000), Pešćenopolis (2000), Reci Saša, što je (2002), Iza lica zrcala (2016), Trampolin (2016). Mnogi od njih obišli su važne međunarodne i nacionalne festivale kao što su: IDFA, Međunarodni filmski festival u Jihlavi, Trieste Film Festival, Međunarodni filmski festival u Münchenu, Sarajevo Film Festival, ZagrebDox, Zagreb Film Festival, Pulski filmski festival itd. Dobitnica je dviju nagrada Oktavijan i jednoga Grand Prixa na Danima hrvatskog filma. Od međunarodnih nagrada, dobitnica je nagrade za najbolji dokumentarni film za Dvoboj na festivalima u Münchenu i Tel Avivu.


JAN KLEMSCHE
Jan Klemsche, montažer

Jan Klemsche rođen je 1989. u Virovitici. Trenutačno završava studij montaže na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Montirao je velik broj kratkih igranih filmova kao što su Terarij Hane Jušić (2012), Manjača Tina Žanića (2014), Orah Danila Šerbedžije (2015), dokumentarne filmove Turizam! (2016) Tonćija Gaćine i Na vodi (2018) Gorana Devića, dvije epizode dramske serije Patrola na cesti (2016) Zvonimira Jurića, te nagrađivani dugometražni igrani film Ne gledaj mi u pijat (2016) Hane Jušić. Uz to montirao je mnogobrojne reklamne i glazbene spotove. Vodio je radionice montaže u Kinoklubu Zagreb i Medijskoj školi dr. Ante Peterlić.


Žiri Nagrade Jelena Rajković

Dalija-Dozet

Dalija Dozet, redateljica

Dalija Dozet rođena je 1987. u Osijeku. Film je studirala na filmskoj akademiji u Pragu (FAMU) i na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je magistrirala režiju igranoga filma 2014. Tijekom studija i po njegovu završetku napisala je i režirala niz kratkih igranih filmova, making-off filmova i glazbenih spotova, asistirala je na dugometražnim filmovima i režirala televizijske projekte. Vodi filmske radionice za djecu, mlade i odrasle u suradnji s Bacačima sjenki, HFS-om i Kinoklubom Zagreb. U Osijeku je 2016. pokrenula reviju kratkih hrvatskih filmova – Filmska RUNDA. Članica je Društva hrvatskih filmskih redatelja. Trenutačno razvija svoj prvi dugi autorski dokumentarni film.


Tiha K Gudac 1

Tiha K. Gudac, redateljica i producentica

Tiha K. Gudac rođena je 1982. u Zagrebu, gdje je je diplomirala produkciju na Akademiji dramske umjetnosti te na Ekonomskome fakuletu. Godinama je radila u nevladinome sektoru na projektima razvoja dijaloga u konfliktnim regijama. Producirala je nekoliko kratkih dokumentarnih i igranih filmova, radila je u ekipama igranih, animiranih i dokumentarnih filmova te komercijalnih formata. S redateljskim prvijencem Goli (2014) osvojila je Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film te niz drugih međunarodnih nagrada i priznanja. Živi u Zagrebu gdje radi u sektorima produkcije i režije. Članica je Društva hrvatskih filmskih redatelja i Hrvatskog društva
filmskih djelatnika.


damir janecek

Damir Janeček, redatelj

Damir Janeček rođen je 1982. u Sarajevu, gdje je studirao filmsku, televizijsku, radijsku i kazališnu režiju te pisanje scenarija. Radi kao režiser, scenarist, selektor filmova za filmske festivale i kinodistribicije, te je filmski kritičar, novinar, montažer, snimatelj, tonac i producent. Za svoje radove dobivao je različita domaća i međunarodna priznanja. Živi i radi u Zagrebu. Izabrana filmografija: Gradionica vrtova (2017), Jedan udah (2016), Životinje koje pomažu djeci i odraslima (2013), Oaza (2013), Tri autobusne stanice (2011), Željko/Hero (2011), Kinofil (2010), Halid Bunić Vječni (2006).


 

Žiri Zlatne Uljanice

DanijelLabas

Danijel Labaš, teolog i komunikolog

Danijel Labaš diplomirao je teologiju na Papinskome sveučilištu Gregoriani i doktorirao komunikologiju na Fakultetu društveno-komunikacijskih znanosti na Papinskome salezijanskome sveučilištu u Rimu. Izvanredni je profesor na Odsjeku za komunikologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, gdje među ostalim predaje kolegij Film i religija, a nositelj je kolegija Povijest i teorija filma te Veliki režiseri europske kinematografije. Više godina pisao je filmske osvrte za kršćansku reviju Kana i katolički tjednik Glas Koncila. Predsjednik je Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu.


IrenaSeverGloban

Irena Sever Globan, teologinja i komunikologinja

Irena Sever Globan diplomirala je teologiju na Katoličkome bogoslovnome fakultetu u Zagrebu i doktorirala komunikologiju na Fakultetu društveno-komunikacijskih znanosti na Papinskome salezijanskome sveučilištu u Rimu. Docentica je na Studiju komunikologije Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje predmete vezane uz filmsku umjetnost (Povijest i teorija filma, Transcendentno u filmu), vizualne komunikacije i teorije medija. Aktivna je članica hrvatske sekcije Europskoga društva žena u teološkom istraživanju, kao i Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu. Bavi se i popularizacijom filmske umjetnost kroz organizaciju i vođenje Tribina filmova kršćanske tematike u Zagrebačkoj nadbiskupiji od 2010 (s Tomislavom Čegirom).


 

TomislavCegir

Tomislav Čegir, filmski kritičar

Tomislav Čegir diplomirao je povijest i povijest umjetnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Objavljuje tekstove o filmu, stripu i likovnim umjetnostima u više časopisa, suradnik je na HRT-u. Autor je i suautor više knjiga iz područja filma i filmologije. Dobitnik je godišnje Nagrade Vladimir Vuković za filmsku kritiku u 2009. Bavi se i popularizacijom filmske umjetnosti kroz organizaciju i vođenje Tribina filmova kršćanske tematike u Zagrebačkoj nadbiskupiji od 2010 (s Irenom Sever Globan).


 

Članovi žirija iz rubrike „Mladi mladima“ Glasa Koncila: Lea Glasnović (komunikologija), Fabijan Hrnčić (komunikologija), Sebastijan Ivasović (komunikologija), Martin Labaš (komunikologija), Nikolina Lednicki (komunikologija), Zrinka Medak (novinarstvo).


 

Vijeće za etiku i ljudska prava

Zagreb, 27.10.2015 - Predstavljanje zahtjeva organizacija civilnog društva prema političkim strankama koje izlaze na parlamentarne izbore "Skener 112". Na slici Sanja Sarnavka (B.a.B.e/KLJP). foto HINA/ Denis CERIĆ /dc

Sanja Sarnavka, aktivistica i predsjednica udruge B.a.b.e

Sanja Sarnavka profesorica je komparativne književnosti i jugoslavenskih jezika i književnosti. Najduži radni staž ostvarila je kao aktivistica u organizaciji B.a.B.e. (Budi aktivna. Budi emancipiran). Osnivačica je Kuće ljudskih prava, koje je sedam godina bila predsjednica. U svom aktivističkom djelovanju bavi se nasiljem nad ženama, diskriminacijom, rodnom ravnopravnošću, slobodom izražavanja, zaštitom osoba s psihičkom bolesti. Najviše pozornosti posvetila je medijima i obrazovanju. Producirala je četrnaest dokumentarnih filmova i više promotivno-edukativnih spotova, uređivala je i vodila radijsku emisiju Mjesečnica. Autorica je nekoliko knjiga: Put do vlastitog pogleda – kako čitati i razumjeti medijsku kulturu (2010), Putevima diskriminacije (2011) te modula Rodna ravnopravnost (2013). Hrvatska udruga za odnose s javnošću dodijelila joj je 2012. Grand Prix kao komunikatorici godine.  


 

Paula Zore

Paula Zore, aktivistica

Paula Zore je feministica, profesorica komparativne književnosti i povijesti i dugogodišnja aktivistica u području ženskih prava, posebice nasilja nad ženama. Djelovala je u nizu organizacija i inicijativa, bila je organizatorica prvoga feminističkog festivala Femfesta, sudjelovala je u radu Regionalne inicijative za osnivanje Ženskoga suda, te u organiziranju Zagreb Pridea. Nakon osam godina rada u Ženskoj sobi – Centru za seksualna prava s fokusom na seksualno nasilje, sada je zaposlena u udruzi Skribonauti na kreiranju, organiziranju i provođenju kreativnih programa za osobe u institucijama. Članica je Feminističkoga kolektiva Faktiv i organizatorica Noćnoga marša.


Marko Jurčić
Marko Jurčić, aktivist

Marko Jurčić je aktivist uključen u pokret za ljudska prava LGBTIQ osoba od 2003. u sklopu različitih queer i LGBT organizacija, grupa, mreža i inicijativa s područja zapadnoga Balkana. Suosnivač je queer feminističke udruge Zagreb Pride, gdje je radio više godina kao programski voditelj. Sudjelovao je u najznačajnijim zagovaračkim akcijama vezanima uz unapređenje ljudskih prava LGBT osoba, s posebnim naglaskom na suzbijanje zločina iz mržnje. Bio je član radne skupine za donošenje Zakona o životnome partnerstvu (2013–14), koalicije „Građani glasaju protiv“ (referenduma o zabrani istospolnoga braka u RH, 2013) i organizacijskih tijela Povorke ponosa Zagreb Pride (2006–16). Podučavao je ljudska prava u sklopu edukacijskih programa Policijske akademije u Zagrebu, Hrvatskih studija, Mirovnih studija, Fakulteta političkih znanosti i Studijskog centra socijalnog rada. Urednik je i autor više publikacija iz područja LGBT prava. Član je upravnog odbora organizacije Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije (IDAHOT) i Akademije za politički razvoj.


 

Nagrada za životno djelo

Pavao Štalter

Pavao Štalter, dobitnik nagrade Zlatni Oktavijan

Ovogodišnji Zlatni Oktavijan, nagradu za životno djelo, Hrvatsko društvo filmskih kritičara dodjeljuje Pavlu Štalteru, jednom od pionira i značajnom predstavniku Zagrebačke škole crtanoga filma kojoj je dao nemjerljiv obol, kako autorsko-redateljskim ostvarenjima tako i nizom scenografskih doprinosa.  Kada su početkom 1960-ih dotadašnji crtači počeli stvarati vlastite autorske animirane filmove, Štalter kao scenarist i redatelj debitira 1964. filmom Peti, ostvarenom u suredateljstvu sa Zlatkom Grgićem. Premda je kao strpljiv, pedantan, predan i maštovit scenograf te glavni crtač nesebično oplemenjivao filmove drugih autora Zagrebačke škole koja je pretežno bila usmjerena na gegovski poentirane društvene metafore, Štalter je suštinski naginjao likovnosti kao najvažnijoj vrijednosti animiranoga filma. Radije nego na naraciju i pripovjedno temeljen štos, u vlastitim se djelima ponajprije oslanjao na slikarsku likovnost, ugođaj, ritam i sentiment, očito ih smatrajući najdjelatnijim čimbenicima izražajnosti animiranoga filma.
Najimpresivnijim ranijim radovima smatraju se Maska crvene smrti (1969), koju je surežirao s Brankom Ranitovićem, i Scabies (1970) Zlatka Grgića, u kojem njegova scenografija i crtež daju izniman prinos ukupnom dojmu. Kada je 1970-ih popustila školska stega, Štalter se slobodnije usredotočio na vlastitu viziju u kojoj je, kako je svojedobno zapisao Joško Marušić, svaki njegov film „postao likovna ekspedicija s tisućama artefakata vrijednih poput autentičnih likovnih ostvarenja“. Konj, Sedam plamenčića, Kuća br. 42 i Posljednja stanica, koje se nerijetko naziva remek-djelima, zorni su predstavnici Štalterove autorske poetike i osjećaja za film.
Ne preskočimo, na kraju, spomenuti njegov dugogodišnji pedagoški doprinos školovanju studenata animacije, dragocjeno sudjelovanje u Vijeću Animafesta, kao ni činjenicu da je 2015, surežirajući Wiener Blut s veteranom i vršnjakom Zlatko Bourekom, pokazao da ga radno-kreativni elan nije napustio ni u devetome desetljeću života.

Diana Nenadić