Otvoreni 27. Dani hrvatskog filma

Fotografije: Davor Zupičić

Na Ljetnoj pozornici Tuškanac sinoć su svečano otvoreni 27. Dani hrvatskog filma — tradicionalna smotra najboljih domaćih filmova svih rodova. Otvaranju je prethodio koktel dobrodošlice uz koncert varaždinske kantautorice Tene Rak (Šećer) u Dogs & Movies Caffeu te dodjela nagrada Zlatni Oktavijan i Vladimir Vuković za životno djelo Petru Krelji i Nenadu Polimcu. Ceremoniju su vodili glumci Sanja Milardović i Petar Cvirn, upoznajući publiku s pojedinostima programa koji se može vidjeti i čuti do 20. lipnja.

Otvarajući 27. Dane hrvatskog filma, umjetnička ravnateljica festivala Diana Nenadić kazala je kako zna koliko filmaši vole i nogomet i film te se stoga u ime male ekipe koja je posljednje dvije godine spašavala Dane i održavala ih u životu zahvaljuje onima koji su došli radi filma. “Nadam se da će svi naći nešto za sebe jer nudimo puno novog, nešto viđeno i nešto neviđeno. U dobroj staroj tradiciji nastojimo preko sadašnjosti kinematografije premostiti i prošlost i budućnost. Uživajte u filmovima kad ne bude nogometa i što se mene tiče — festival je otvoren.” — kazala je Nenadić.

Nagradu Vladimir Vuković Nenadu Polimcu uručio je Igor Saračević, predsjednik Hrvatskog društva filmskih kritičara. “Nagradu za životno djelo dobiva čovjek koji je ostavio iznimnog traga i trajne vrijednosti u hrvatskom filmu u proteklih četrdesetak godina od kako se pojavio na sceni. U 1970-ima bio je jedan od pokretača časopisa Film koji se i danas smatra jednom od najvažnijih filmskih publikacija u povijesti ovih prostora. Kroz 1980-e djelovao je u popularnom tjedniku Studio. Značaj njegovih tjednih najava iz toga doba danas je možda teško pojmiti, ali ono što je Polimac pisao tada bili su enciklopedijski tekstovi koji su otkrivali nove spoznaje. I ja sam zbog njih zavolio film i na tome mu moram zahvaliti. U 1980-ima Polimac je bio i repertoarni savjetnik u Kinematografima Zagreb. Na toj je poziciji pridonio uvozu velikog broja filmova na kinorepertoar. Kao član filmske redakcije Televizije Zagreb sudjelovao je u nastanku velikog broja filmskih djela. Urednički je sudjelovao u pokretanju dvije vrlo važne filmske emisije Moderna vremena i Vrtoglavica. Kroz 1990-e i 2000-e, pa sve do danas djeluje u Globusu, Nacionalu i Jutarnjem listu te uređuje filmske temate časopisa Gordogan.” — rekao je Saračević.

Primajući nagradu, Nenad Polimac zapitao se je li kritičaru nužna dobra kinematografija da bi dobro pisao. “Nije. Kad sam ja počeo hrvatska kinematografija nije bila nešto impresivna. Ali moja je generacija imala sreću da je ranih 1970-ih počela čeprkati po starim filmovima koji su bili krivo procijenjeni. I onda pronađete filmove poput Koncerta koji su fenomenalni i to vam da energiju da idete dalje. To me spasilo do onog razdoblja kad su filmovi u Hrvatskoj i Jugoslaviji postali bolji, krajem 1970-ih i u 1980-ima.” – primijetio je Polimac primajući nagradu.

Saračević je obrazložio i Nagradu Zlatni Oktavijan za redatelja, ali i kritičara Petra Krelju. Kada bi postajala nagrada i za usmeno filmofilstvo ovogodišnji laureat Nagrade Zlatni Oktavijan za životno djelo bio bi vjerojatno jedan od prvih kandidata i za to priznanje jer je jedan od rijetkih hrvatskih sineasta koji je cijeli radni vijek podjednako predano i frekventno radio sva tri, prema Godardu jednakovrijedna filmska posla — snimanje, kritiku i gledanje. Režirao je više od 260 igranih i dokumentarnih filmova i TV emisija prema vlastitim scenarijima. To je brojka koja impresionira. No od statistike mnogo ga bolje legitimira ono što ostaje duboko u filmskoj memoriji, a predstavlja ga kao ustrajnog humanista koji vjeruje da caméra stylo treba služiti malim, nemoćnim i nadarenim pojedincima kreativcima, dok se velikom sistemu koji ih sputava može i oduprijeti i nasmijati.

U tom temeljnom opredjeljenju njegova četiri igrana filma, Godišnja doba, Vlakom prema jugu, Stela i Ispod crte te brojni dokumentarci nastali tijekom više od pet desetljeća tvore spojene posude, na tragu i opet Godardove maksime kako svaki igrani film teži biti dokumentaran, a svaki dokumentarac igrani. Temeljno je uporište svih filmova Petra Krelje opservacija stvarnosti, drama svakodnevice i interakcija s ljudima u bliskom susjedstvu kojima se redatelj često vraća u ciklusima, prihvaćajući metode direktnog filma i filma istine te načela francuskih novovalovaca. Kao dokumentarist bio je obziran, empatičan i metodološki prilagodljiv prema svom ljudskom predmetu, a kritički raspoložen i subverzivno vispren prema njegovoj društvenoj okolini. Iz takvog pristupa nastao je niz antologijskih djela hrvatske dokumentaristike. Zajedno s navedenim igranim filmovima ona tvore jednu od najkonzistentnijih filmografija u hrvatskoj kinematografiji — kazao je Saračević. “Ovo je moja 34. nagrada i to je sve što mogu reći” — lakonski kratak bio je Petar Krelja.

Nakon službenog dijela ceremonije prikazan je Kreljin, svojedobno zabranjen te nedavno restauriran dokumentarni film Splendid Isolation, a potom filmovi natjecateljskog programa Biciklisti, Brodovi i dalje ne pristaju, Dragi susjedi, Kraljica, Kojoti — nova riječ i Televizija budućnosti. Posjetitelji i uzvanici nakon projekcija nastavili su se do ranih jutarnjih sati družiti u Pop Up Summer Gardenu uz koncert skupine Bolji život Vjekoslava Tkalca.