Eksperimentalni filmovi natjecateljskog programa 27. DHF-a

U ekskluzivnoj konkurenciji eksperimentalnog filma 27. DHF-a koja broji tek šest filmova valja izdvojiti novi film majstora ovoga roda Vladislava Kneževića. Nakon SF-a A.D.A.M., Knežević i Završni krug, nastao u suradnji s japanskim plesačem i koreografom svjetskog glasa Takaom Kawaguchijem, smješta u pomalo distopijski, industrijski i cyber kontekst te kreira spoj eksperimentalnog filma i tradicionalnog japanskog plesa – djelo o svojevrsnom postepenom oslobađanju pokretom. Film je premijeru imao u veljači u Tokiju, a odabran je i u uži krug za 11. HT nagradu za hrvatsku suvremenu umjetnost.

Ivan Ramljak predstavlja se u ovoj konkurenciji s čak dva filma, a kako mu jedan igra i u dokumentarnoj konkurenciji, on je ujedno i najuspješniji redatelj ovogodišnje selekcije Dana hrvatskog filma u nenamjenskim kategorijama. Njegov film Mezostajun, snažno oslonjen na off zvuk i vizualno ponovno "smiren", tj. razmjerno statičan, istražuje prostorno-vremenske odnose mediteranskog grada i uloge njegovih javnih prostora u različita doba godine, dok je Brodovi i dalje ne pristaju maritimni hommage Mihovilu Pansiniju. Oba filma producirao je Restart, koji time kvantitativno dominira i u ovoj kategoriji natjecateljskog programa.

Davor Sanvincenti, još jedan afirmirani multimedijalni umjetnik, takmiči se filmom Skoro ništa: i dalje noć izrazite vizualne kakvoće, nadahnutim kozmosom i poviješću filma, odnosno medijem filmske vrpce, ali prije svega filozofskim djelom koje kreativno koristi osvjetljenje. Kako su u Sanvincentijevom fokusu fenomenologija audiovizualnoga i antropologija vizualne kulture te propitivanje različitih stanja i oblika ljudskih osjeta i percepcija, Skoro ništa: i dalje noć odražava slične interese kao i njegovi fotografski i video radovi, svjetlosne i zvučne instalacije — one iluzije, percepcije i konstrukcije iskustva.

Svestrana redateljica mlađe generacije Darija Blažević (Srami se, Zubi, Indonezija), učenica Michaela Hanekea i jedna od najaktivnijih članica Kinokluba Zagreb, u svom filmu Kartograf koristi pak program Google Earth kako bi ponudila jedinstvenu satelitsku perspektivu na neobične, ponajviše ciklične zemaljske linije i forme prije negoli se njezino oko "otme Zemlji" i odluta u svemirska prostranstva.

Naposljetku, originalnu, analogno-mehaničku i arhivsku, ali ne manje ljudsku perspektivu na prošlost televizije nudi Leon Rizmaul u filmu Zarobljen u stroju.