Vrijeme šutnje

Jugoslavija, 1970, 14’

Režija: Rudolf Sremec
Scenarij: Rudolf Sremec
Kamera: Antun Markić
Montaža: Lida Braniš
Produkcija: Zagreb film

Od devedesetak kratkih filmova što ih je snimio jedan od najplodnijih hrvatskih dokumentarista Rudolf Sremec, Vrijeme šutnje, nastalo metodom filma istine, čini se zbog svoje teme možda najpogubnijim za etički status čovječanstva. Stari slavonski običaj izolacije staraca izvan sela, gdje se vremešni izopćenici, okruženi domaćim životinjama i prirodom, od proljeća do zime opraštaju s ovim svijetom, u usporedbi s modernim udomljavanjem u staračkom domu djeluje poput dugotrajne eutanazije. Sremecov šutljiv starac izručen osami trošne kućice na rubu sela preminuo je tijekom snimanja filma, pa je kamera, osim njegova izmještanja i sve tromije svakodnevice u “čekanju”, zabilježila i njegov pogreb. Pred kamerom se tada pojavio i sam redatelj kako bi svojoj empatiji sa subjektom i osudi okrutnih običaja dodao gorak začin žive istine.

Rudolf Sremec (Vinkovci, 1909 – Zagreb, 1999) bio je redatelj i scenarist, filmski kritičar i teoretičar. Autor je stotinjak dokumentaraca, uglavnom vezanih uz Slavoniju. Prvu značajniju nagradu dobio je 1953. na Festivalu u Berlinu za dokumentarni film Uspavana ljepotica, film Crne vode (1956) nagrađen je za fotografiju na festivalima u Cannesu i Beogradu. Animirani film Dušana Vukotića Surogat, za koji je Sremec napisao scenarij, dobio je 1962. Oscara. Godine 1963. režira Ljude na točkovima (1963) i dobiva nagrade na festivalima u Krakovu i Beogradu. Za Učitelja plesa (1969) i Vrijeme šutnje (1971) dobio je specijalne diplome na Festivalu kratkog i dokumentarnog filma u Beogradu. Dobitnik je Nagrade ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo 1977.