28. DHF: Animirani filmovi natjecateljskog programa

28. DHF: Animirani filmovi
natjecateljskog programa

Neobična kupa gospodina Otmara (r. Niko Radas)

U konkurenciji animiranog filma 28. DHF-a ističu se novi filmovi nekoliko generacija hrvatskih autora – od klasika poput Joška Marušića (Eutanazija), preko afirmirane srednje generacije (Ispod kojeg li su samo kamena ispuzali Daniela Šuljića, Dokument Parakozmik Vladislava Kneževića, Malleus Dei Dina Krpana) i nešto mlađih genijalaca koji su također poznati domaćoj i svjetskoj javnosti (Jedan od mnogih Petre Zlonoge, Udahnut život stop-animacijskih majstora Ivane Bošnjak i Thomasa Johnsona), do talentiranih studenata i debitanata različitih godišta (M Karle Skok, Osmijeh Matee Kovač, Ne ću Jasne Čagalj, Prvi korak Petre Kožar, Zagubljena sjećanja Ivane Radić, Albatros Nenada Jankovića).

No pored svih ovih profesionalaca u svijetu nadaleko poznatog hrvatskog animiranog filma, pažnju selekcijske komisije 28. DHF-a ponajviše je svojim izvrsnim pripovijedanjem i sukladnom stop-animacijskom tehnikom privukao jedan projekt u kojemu su veliku ulogu imali – amateri. Film Neobična kupka gospodina Otmara u režiji akademskog kipara Nike Radasa i pacijenata Klinike za psihijatriju Vrapče namjesto ispovjednom formom poslužio se fantastičnom distopijskom pričom i lutkama kako bi progovorio o stigmatizaciji onih koji svijet vide drukčijim očima. Osim terapijskog, ovim je filmom zahvaljujući sljubljivanju u nas rijetko uspjelog scenarija animiranog filma i tehnike ostvaren i puni umjetnički učinak – intrigantno i emotivno alegorijsko djelo.

Posjetitelji 28. DHF-a u ovom će programu imati i rijetku priliku vidjeti dugometražni animirano-dokumentarni film Chris the Swiss Anje Kofmel koji je svojedobno izazvao kontroverze svojim prikazom života i smrti švicarskog novinara tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj. Naslovni junak pridružio se, naime, legionarskim postrojbama pod vodstvom Eduarda Rózsa-Floresa zvanog Chico, a njegovo nikada u potpunosti razjašnjeno ubojstvo godinama kasnije prerasta u opsesiju autorice filma. U istraživačkom, ali i osobnom filmu animacija se uspjelo koristi u prikazu prošlih vremena, a zapaženu „ulogu“ u filmu ostvario je i onodobni „fikser“ stranih novinara, a danas uspješni filmski producent Siniša Juričić.

Kada je riječ o poznatim imenima, doajen hrvatskog animiranog filma Joško Marušić u filmu Eutanazija nastavlja svoje recentne preokupacije suvremenim moralom, služeći se prepoznatljivim karikaturalnim crtežom svojih ranijih uspješnica kojim priziva podjednako gorčinu i smijeh, Daniel Šuljić posegnuo je za alegorijskim prikazom totalitarizma kroz vrlo uspjelu animaciju organizama različite veličine u Ispod kojeg li su samo kamena ispuzali, filmu koji je igrao i na najprestižnijem svjetskom animacijskom festivalu u Annecyju, Vladislav Knežević dao je novi doprinos svojoj jedinstvenoj znanstvenofantastičnoj poetici koja ispituje granice realnosti i medijske reprezentacije na presjecištu eksperimentalnog i animiranog u filmu Dokument Parakozmik, a Dino Krpan zaputio se u prošlost – u vrijeme sedamnaestostoljetnih progona vještica – i napravio mračno-bajkovit Malleus Dei o “istodobnosti neistodobnog” (provincijskoj zaostalosti i vjerskom fundamentalizmu u vrijeme znanstvenog napretka), ljubavi i pravdi u idiosinkratičnoj računalnoj crno-bijeloj tehnici.

Svestrana Petra Zlonoga nakon nagrađivane Gladi i folklorno-eksperimentalne Dote novi je film Jedan od mnogih najavila i svojom prvom samostalnom izložbom. Univerzalna je konstanta Zlonogina stvaralaštva i dalje condition humaine dan iz intimističkog očišta. Jedan od mnogih tako izrasta iz matematičke bilježnice kao još jedna kozmička, a pojedinačna Petrina meditacija. Autoričini omiljeni motivi flore i faune javljaju se i ovdje, ali kao ni ranije nisu sredstvo eskapizma ili mizantropije – čovjek se u njima, upravo suprotno, nadaje kao tek jedno, misaono očitovanje okoliša. Zlonogino “pobratimstvo lica u svemiru” i ovoga je puta više poetično nego li filozofsko, i upravo stoga neodoljivo privlačno.

Majstori lutka-filma Ivana Bošnjak i Thomas Johnson se, pak, nakon toplo primljene Simulakre iz 2014. vraćaju novom stop-animacijom koja je također igrala u Annecyju. Udahnut život film je o povezivanju mlade žene sa životnom energijom prirode u kojem ona koristi svoj taksidermijski talent kako bi životinje koje obrađuje „vratila“ u njihov prirodni okoliš. No prava potraga za odgovorima počinje kada u životinjama koje preparira otkriva rolu nerazvijenog filma. Briljantno atmosferičan i začudan film s fantastičnom premisom i nadrealističkom, snolikom kauzalnošću, uspijeva tako funkcionirati i kao psihološki film misterije.

Među nešto „manje iskusnim snagama“, animiranofilmska adaptacija pjesme Charlesa Baudelairea, filmski debi slobodnog umjetnika Nenada Jankovića Albatros vizualna je paralela između nasilja nad pticom „kojoj silna krila smetaju u hodu“ i nerazumijevanja s kojim se susreće pjesnik, dok je M Karle Skok duhoviti hiperbolični pogled na nevolje obilne menstruacije (uz sugestiju transgeneracijske solidarnosti). Nesretna žaba i antropomorfna žabolika stvorenja za obiteljskim objedom koji se promeće u crno-bijeli masakr u središtu su psihološkog filma Ne ću Jasne Čagalj, a po ljudskoj nutrini, konkretnije fenomenu ljubavi i njezinoj (ne)održivosti u konzumerističkom društvu, uz pomoć originalnog dizajna likova grebe i Osmijeh Matee Kovač. U stop-animiranim Zagubljenim sjećanjima Ivane Radić u toplinu dobro organizirane šumske kuće s ognjištem počinju prodirati pomalo zastrašujući folklorno-mitski motivi utjelovljeni u stanaru – zecu kojem se priviđaju krvavi, primordijalni prizori. Naposljetku, Prvi korak Petre Kožar pomalo je metaforička psihološka studija o stvoru koji na stablu sanja o pustolovinama, ali nema hrabrosti napustiti svoj dom izvan kojega zamišlja sablasne prijetnje.