28. DHF: Eksperimentalni filmovi natjecateljskog programa

28. DHF: Eksperimentalni filmovi
natjecateljskog programa

Catamine (r. Sunčica Ana Veldić, Vedran Husremović)

Istraživački i propitujući, alternativni i avangardni, ali i poetski, zaigrani i ambijentalni; vizualna poezija, glitch, flicker, „analogija i digitalija“, video, apstrakcija, struktura i „konceptuala“, hibridizacija – sve su to filmovi eksperimentalnoga roda u kakvima uživamo u rasponu od njemačke i francuske avangarde do suvremene hrvatske produkcije. Zanimljivo je pritom kako je nakon animiranog, eksperimentalni film povijesno gledano moguće i međunarodno najuspješniji rod naše kinematografije, pa iako teže dopire do najšire publike, ipak i u nas ima svoje vjerne poklonike, tradiciju i suvremene zvijezde.

Mnoge od njih vidjet ćemo i na 28. Danima hrvatskog filma gdje predstavljaju svoje najnovije uratke, koji su toliko raznoliki da im se zajednički nazivnik eventualno može pronaći u razmjerno učestalom problematiziranju prostora. Neupitan status afirmiranih umjetnika ovoga roda tako drže barem Ana Hušman, koja se proslavila inovativnom upotrebom stop-animacije, da bi svoje interese potom tražila prije svega u prostorno-ljudskim konfiguracijama što se ogleda i u njezinom novom filmu Soba za dan, Damir Čučić koji će nas povesti na fotogramsko putovanje Gradovima u kojima nije bio, Tomislav Šoban koji u Dvorcu također povezuje oneobičavajuće kadrove prostora i djevojke, odnosno otkriva začudno u samom krajoliku, te Liliana Resnick koja u Izvana prepleće crno-bijelo muško i žensko tijelo u pokretu s kadrovima (vjerojatno) polja makova.

Da je eksperimentalni film tradicionalno vezan i uz kinoklubaški kontekst iznova potvrđuju Vedran Šuvar svojim epskim Space is not enough, Sunčica Ana Veldić s veterinarskim Catamine te Tena Trstenjak i Dražen Žerjav koji u prekrasnom metafilmu Traženje riječi vode montažnu / voice-over raspravu. Iako se Šuvar posebno dojmio selekcijske komisije, pažnju onih koje privlače neobične poetike zaintrigirala je druga kinoklubašica, Anita Čeko, čija su čak dva filma izborila natjecanje DHF-a: „sportsko-biografski“ Jabuka, tri dvopeka, jogurt i kupališni Blizina.

Karakteristična je i privlačnost eksperimentalnog filma multimedijalnim umjetnicima i svestranim filmskim djelatnicima, kakvi su Neli Ružić (Nigdina o sudbini jedne skulpture, koja je pak memento za jedan spomenik), David Lušičić (kojega su za Tube inspirirale kobasice s adventskih bakanalija), Roko Crnić koji je u propadajućim fasadama pronašao nevjerojatne oblike (Slučajni oblici / posljedica unutarnjih stanja i vanjskih utjecaja), Gildo Bavčević koji je oko naoko jednostavnog koncepta kretanja unatrag izgradio promatrački «021_123», Marcella Zanki koja u Lost Generation supostavlja izoštrenu modernost i arhivski zamućeno nasljeđe, Renata Poljak koja u Još jednom odlasku s Brijuna prati jedno simboličko potapanje, i Marija Kovačina koja ide Pansinijevim tragom u dogs, moon river and Baudelaire.

Sve u svemu, s velikom se sigurnošću može tvrditi kako je eksperimentalna konkurencija 28. Dana hrvatskog filma, sa 16 filmova odabranih među 34 prijave, najsnažnija u proteklih nekoliko godina.