28. DHF: Igrani filmovi natjecateljskog programa

28. DHF: Igrani filmovi
natjecateljskog programa

Tina&Sandy (r.Hani Domazet)

Kratkometražni i srednjometražni igrani filmovi svakako su festivalsko „srce“ Dana hrvatskog filma – vizualna lektira zbog koje najveći broj gledatelja pohodi ovu tradicionalnu nacionalnu smotru. Napeti, šokantni, smiješni, tužni, lascivni i queer, oni dolaze u svim žanrovima te su često obilježeni koncentriranim pričama koje ne gube vrijeme na suvišne opise i razrade. Nakon što nas odvedu u središte zbivanja s tek nekolicinom protagonista, oni nas na svome kraju znaju i osupnuti bacanjem novoga svjetla na sve što smo ranije vidjeli. Osim što su samostalna i cjelovita umjetnička forma, kratki su filmovi često i trenažni kampovi budućih filmskih zvijezda – mladi redatelji, scenaristi, glumci i direktori fotografije u njima iskušavaju svoje granice, stvarajući često poslastice koje će najšira publika iznova otkrivati jednom kada ovi autori briljiraju i u dugometražnom igranom filmu. Mnogi će se među ovim autorima i pošteno namučiti prije negoli u dugoj formi ostvare tako vrsne radove kakve su stvarali u kratkoj – dovoljno je spomenuti kako ima i onih filmskih kritičara koji sve do danas drže kako su kratki filmovi Dalibora Matanića ili Hane Jušić najbolje što su oni u filmskom mediju uopće napravili.

Četrnaest kratkometražnih i srednjometražnih igranih filmova odabranih između 37 prijavljenih pokazatelj su raznolikosti i kvalitete domaće filmske produkcije, premda se mora napomenuti kako je broj prijava u 2019. gotovo prepolovljen u odnosu na 2018. godinu (60 prijava) što je, čini se, odraz nedavne upravljačko-političke i financijske krize kinematografskog sustava. No oni koji i u teškim uvjetima nastavljaju stvarati čine to naposljetku i iz unutarnjeg poriva koji je sposoban nadići dnevnopolitičke mijene.

U ovoj konkurenciji pažnju svakako privlači novi film doajenke Snježane Tribuson Dok je trajao Roland Garros o obiteljskim odnosima uokolo jednog pogreba. S izrazitim osjećajem za neizrečene tenzije i osjećaje, film privlači prikazom različitih „životnih koncepata“ i opresije koja se krije podjednako iza „tradicionalnog“ i „modernog“ načina življenja, a zanimljivost je da u Roland Garrosu igra i Leon Lučev, koji je i sam redatelj jednoga filma u konkurenciji – Malo se sjećam toga dana s Goranom Bogdanom i Ninom Violić u glavnim ulogama. Da paralela bude još intrigantnija, i u tome je filmu riječ o obiteljskom okupljanju i smrti.

Fenomenalna Stepska lisica Andrije Mardešića, s Kajom Šišmanović i Ozrenom Grabarićem u glavnim ulogama, svoj „novelistički obrat“ i igru zabune suptilno koristi za sugestiju zabranjene ljubavi, dok je Tina&Sendy Hani Domazet sjajno snimljen film (kamera Dinke Radonić) o pornografskom castingu i povezanom partyju dviju prijateljica-suparnica (Tihana Lazović i Sanja Milardović). Bila soba talentiranog Mladena Stanića prati odnos braće koja također žive različitim životima, ali se po majčinoj smrti sastaju u splitskom stanu gdje otkrivaju što ih to točno povezuje, a što razdvaja.

Natječu se i sva tri djela iz međunarodno uspješnog omnibusa Duboki rezovi nastalog po predlošcima kratkih priča Olje Savičević Ivančević, Ksenije Kušec i Romana Simića sa zajedničkom temom destruktivnog djelovanja nasilja: canneske Trešnje Dubravke Turić (o pogubnosti mladenačke istospolne ljubavi u hrvatskoj provinciji, uz uspješnu uporabu dječje fokalizacije), Smrt bijela kost Filipa Mojzeša (o vršnjačkom nasilju i sadizmu među djecom) i Predmeti koji tonu Filipa Peruzovića.

Peti kat lijevo Renate Lučić pripovijeda o vezi dviju djevojaka i jednoj neugodnoj večeri s roditeljima, Sovjetski psi sjajne Nikice Zdunić spektakularno su lijep film eksperimentalnog prosedea, a Lovebox Ivana Turkovića Krnjaka ponešto je brutalan (za neke vrlo izgledno i crnohumoran) pogled na problematiku seksualnog nagona i frustracije te (ne)mogućnosti povezivanja u suvremenom Zagrebu u kojem glavnu ulogu igra genij hrvatskog postmodernog maskuliniteta na filmu Josip Lukić. U Moljcima Tomislava Đurinca jednu od cimerica koje čiste stan od predmeta bivše vlasnice glumi, pak, Tihana Lazović. Naposljetku, Ljuske Marije Georgiev film su o majčinstvu, nesanici i metafizici.

I u nenatjecateljskoj sekciji „Izvan okvira“ bit će prikazan jedan zanimljiv novi igrani film – visoko stilizirano, pomalo groteskno Glavno jelo Kristine Barišić s pričom koja povezuje burni noćni izlazak i obiteljski ručak u simboličkom deliriju, uz uspjele uloge Nine Violić, Edite Karađole, Alena Liverića i Nine Batinić.

Kao dodatni začin ovom pregledu novih kratkih igranih filmova svakako se može preporučiti i okrugli stol „Glumice i glumci u hrvatskom kratkometražnom filmu“ koji se 15. lipnja od 19 sati odvija u Maloj dvorani Kina Tuškanac. Moderirat će ga umjetnički ravnatelj Dana Hrvatskog filma Josip Grozdanić, a sudjeluju Lana Barić, Marina Redžepović, Asim Ugljen i Vinko Kraljević.